ORTOREKSIJA I ZDRAVA ISHRANA- U ČEMU JE RAZLIKA I GDJE JE GRANICA?
Gdje prestaje briga o zdravlju i počinje opsesija?
8/21/20264 min čitanje
Gdje prestaje briga o zdravlju, a počinje opsesija?
U vremenu kada je zdravu ishranu teže definisati nego ikada ranije, zbog prisustva pesticida, aditiva, ostataka antibiotika i hormona, kao i rizika od različitih kontaminanata hemijske, mikrobiološke ili mehaničke prirode, nijedna grupa namirnica nije potpuno bez rizika.
Što smo svjesniji tih rizika, to više pokušavamo da se hranimo zdravo i da eliminišemo što veći broj rizika iz svoje prehrane.
Ako uzmemo u obzir i faktore u kontaktu sa hranom, taj zadatak postaje još teži.
Ortoreksija (orto – ispravno, orexis –apetit) je pojam koji predstavlja poremećaj prehrane i radi se o tome da je osoba pretjerano opterećena “zdravom hranom”, eliminiše cijele grupe namirnica i postoji određeni stepen opsesije hranom, zdravljem i kontrolom, u većoj ili manjoj mjeri.
Brojni trendovi i nutricionističke preporuke danas naglašavaju izbjegavanje trans masti, viška zasićenih masti, prostih šećera, bijelog brašna i slično, dok se istovremeno promovišu različite “zdravije” alternative.
I tu se prirodno javlja pitanje: gdje povući granicu i napraviti realnu procjenu gdje prestaje zdrava ishrana, a počinje ortoreksija?
Kako se gradi odnos prema hrani
U principu, odnos prema hrani je nešto što se gradi od najranijeg uzrasta i njeguje cijelog života. Svijest o tome kako pojedina hrana ili kombinacija namirnica utiče na naše zdravlje je nešto što se uči i razvija.
Bitno je steći spoznaju o učinku hrane na naš metabolizam, kognitivno funkcionisanje i izgled. To su tri glavna aspekta, odnosno minimum koji trebamo osvijestiti da bismo mogli izgraditi autentičan odnos prema hrani i da bi hrana postala sastavni dio našeg života koji nam daje energiju da ostvarujemo svoje potencijale i širimo kapacitete, a ne da bude opsesija i ograničavajući faktor.
Metabolizam i ritam obroka u realnom životu
U metaboličkom kontekstu, odnos prema hrani podrazumijeva prije svega ritam obroka, pravilne razmake između njih i redovnost.
Za većinu ljudi, razmak od otprilike 3 do 6 sati između obroka je fiziološki i realan okvir, naravno uz individualne razlike, način života i zdravstveno stanje.
Cjelovite i kvalitetne namirnice bi trebale biti svakodnevica u našoj ishrani, ali isto tako trebamo imati razmake između obroka i jesti redovno. I najvažnije od svega – trebamo znati ZAŠTO.
Razmak između obroka postoji da bi se proces varenja odvijao nesmetano od početka do kraja. Redovni obroci su nam potrebni za stabilnu energiju, dugoročnu kontrolu sitosti i gladi i sprečavanje izgradnje navike prejedanja, dok su cjelovite namirnice tu da bismo imali sve vitamine i minerale u optimalnim koncentracijama i da se ne bi javljale određene “nagle potrebe” za određenom hranom.
Naravno, sve su ovo ciljevi koji nekad, zbog zdravstvenog stanja, stresa ili životnih okolnosti, nisu uvijek savršeno dostižni, ali kada govorimo o zdravoj osobi koja želi da se hrani zdravije, bitno je da zna zašto nešto radi.
Energija, mozak i stabilan fokus
Kada govorimo o odnosu prema hrani i kognitivnim funkcijama, glavni i u zdravim uslovima primarni energetski izvor za mozak jeste glukoza.
U određenim situacijama gladovanja, tijelo može koristiti i ketone kao alternativni izvor energije, što je normalan adaptivni mehanizam organizma, ali u svakodnevnim uslovima prehrane glukoza ostaje osnovni i najstabilniji izvor energije za mozak.
Zato je važno da obroci ne budu bazirani isključivo na prostim šećerima i rafinisanim ugljikohidratima, jer tada dolazi do naglog porasta glukoze u krvi, a zatim i njenog brzog pada, što stvara oscilacije ili tzv. glikemijske pikove, koji se mogu manifestovati kroz pospanost, umor, razdražljivost, pad koncentracije, a ponekad i kroz reaktivni pad šećera u krvi.
Iz tog razloga je važno da prehrana bude bazirana na složenim ugljikohidratima u kombinaciji sa proteinima, mastima i vlaknima, kako bismo imali stabilnu i kontinuiranu energiju, bolji fokus, stabilnije raspoloženje i bolje kognitivne performanse.
Hrana, izgled i slika o sebi
Odnos prema hrani i izgled su možda i najosjetljiviji aspekt kada govorimo o ishrani, jer nezadovoljstvo izgledom može biti izvor nižeg samopouzdanja i samopoštovanja, ali i temelj i odraz različitih psihičkih poteškoća i uvod u začarani krug iz kojeg je teško izaći.
Važno je naglasiti da je vođenje računa o zdravoj ishrani prije svega odraz samopoštovanja – poštovanja prema svom organizmu i svom zdravlju.
Sama činjenica da pokušavamo raditi ono što je dobro za naše fizičko i psihičko zdravlje može biti osnovna vodilja ka pozitivnim promjenama.
Kvalitet kože, noktiju i kose, a ne samo broj kilograma, također su pokazatelji općeg zdravstvenog stanja. I svakako, povećanje kretanja, odnosno unošenje više pokreta u svakodnevicu, može doprinijeti da se osjećamo bolje u svojoj koži i svom tijelu.
Kada se sve to spoji sa ishranom koja je za nas realna, održiva i dugoročno primjenjiva, gradimo disciplinu koja nije rigidna, nego stabilna.
Zdrav odnos prema hrani
Kada sve sagledamo, možemo reći da je bitna i količina i kvalitet namirnica i učestalost konzumiranja. Iz različitih razloga, nekad ćemo imati potrebu da jedemo hranu koja nije nutritivno idealna, koja sadrži trans masti ili na neki drugi način ne predstavlja “zdrav izbor”.
To ne mora biti problem ako se takva hrana jede kontrolisano, u manjim količinama i povremeno.
U suštini, važan je kumulativni učinak.
Ne može jedna porcija zdrave hrane sama po sebi učiniti apsolutno dobro po zdravlje, niti jedna porcija “nezdrave” hrane može sama po sebi da napravi štetu.
Ono što je važno je svakodnevica koju gradimo i obrazac kojem se organizam stalno vraća.
Kada hrana prestaje biti fokus života
Zdrav odnos prema hrani se vidi onda kada naš fokus nije stalno na hrani, nego na životu – na obavezama, kretanju, snu, energiji i stvarima koje želimo da postignemo.
Stalna opterećenost hranom, kalkulisanje i strah od svakog zalogaja koji je “van pravila” zapravo je život u napetosti, a ne zdrava ishrana.
Razumijevanje zašto nešto radimo može nam pomoći da zdravoj ishrani pristupamo opuštenije, racionalnije i dugoročno održivo, ali i da sebe tretiramo sa više poštovanja i da živimo zdraviji, autentičan život.
Tvoje. Zdravo. Autentično.
minutrio
Tvoje. Zdravo. Autentično
minutrio
