NITROSATIVNI STRES- KORAK DALJE OD OKSIDATIVNOG STRESA

Već decenijama u medicini i javnosti pažnju privlači pojam oksidativnog stresa i posljedična oštećenja koja reaktivni kisikovi spojevi, tzv. slobodni radikali kisika, nanose našim stanicama. Ovaj stres može oštetiti proteine, lipide i DNA, a povezuje se sa razvojem brojnih bolesti te teorijom starenja. Naša prva linija odbrane su antioksidansi, spojevi koji neutraliziraju štetne radikale i pomažu organizmu da održi homeostazu- prirodnu ravnotežu.

Prirodni antioksidansi uključuju vitamine poput vitamina C, provitamina A (beta karoten) i vitamina E, ali i biljne spojeve poput antocijanina u borovnicama, likopena u paradajzu i kurkumina iz kurkume. Njihovim unosom kroz povrće, određene vrste voća, orašaste plodove, sjemenke, hladno cijeđena ulja i začine, podržavamo vlastite obrambene mehanizme.

Šta su nitrosativni stres i NO?

Pojavljuje se novi termin u biologiji staničnih oštećenja – nitrosativni stres, koji opisuje oštećenja izazvana reaktivnim dušikovim spojevima. Ovi spojevi oštećuju lipide, proteine i DNA, ali dodatno uzrokuju nitrozaciju proteina i formiranje peroksinitrita, vrlo reaktivnog spoja koji nastaje kada dušikov oksid (NO) reaguje sa slobodnim radikalima kisika.

NO je ustvari “gas u krvnim žilama” – koristan je za cirkulaciju, ali kada se sudari sa slobodnim radikalima, nastaje “iskra” koja može oštetiti stanice.

Oksidativni i nitrosativni stres rijetko djeluju odvojeno – oni se često pojavljuju zajedno i međusobno pojačavaju štetan učinak na stanice.

Odakle dolazi dušikov oksid u tijelu?

Glavni izvor NO su enzimi nitratni oksid sintetaze (NOS), koji ga proizvode u krvnim žilama, mozgu i imunološkim stanicama. Ovaj NO je sam po sebi koristan – djeluje na relaksaciju krvnih žila, poboljšava cirkulaciju i pomaže signalizaciju u nervnom sistemu.

Međutim, kada je tijelo izloženo oksidativnom stresu, NO reaguje sa superoksidom i nastaje peroksinitrit, pojačavajući nitrosativni stres. Pored toga, nitriti i nitrati iz hrane, posebno prerađenih mesnih proizvoda, mogu doprinijeti ukupnoj količini NO u organizmu kao sekundarni izvor i postaju značajni u uvjetima već prisutnog oksidativnog stresa.

Nitrosativni i oksidativni stres u dijabetesu

Kod dijabetesa, povišena koncentracija šećera u krvi pojačava stvaranje superoksidnih radikala u stanicama. Kada ovi radikali reaguju sa NO, nastaju peroksinitriti koji oštećuju endotel – unutrašnji sloj krvnih žila. Upravo je ovo ključni mehanizam vaskularnih komplikacija kod dijabetesa i primjer kako oksidativni i nitrosativni stres djeluju zajedno.

Vrijedi pomenuti da visok unos trans masti, prisutan u brojnim slatkišima, margarinu i industrijski prerađenoj hrani, dodatno pojačava oksidativni i nitrosativni stres, smanjujući prirodne antioksidativne kapacitete organizma.

Kako povećati antioksidativni kapacitet organizma?

Pravilna ishrana i zdrav način života ključni su da organizam održi ravnotežu i zaštiti se od oksidativnog i nitrosativnog stresa. Evo konkretnih koraka:

1. Ishrana

• Smanjiti unos prerađenih mesnih proizvoda, poput salama, kobasica i konzerviranog mesa. Oni mogu dodatno povećati NO u uvjetima oksidativnog stresa.

• Izbjegavati prekomjerne rafinirane šećere, proizvode od bijelog brašna, kao i slatke napitke. Oni ubrzavaju stvaranje slobodnih radikala i “troše” antioksidativni kapacitet organizma.

• Ograničiti trans masti, prisutne u margarinima, industrijskim grickalicama i brzim jelima. One dodatno pojačavaju stres stanica.

• Smanjiti ili ograničiti unos alkohola, jer alkohol povećava oksidativni stres i smanjuje sposobnost stanica da se obnove.

• Povećati unos povrća i voća – posebno špinata, kelja, brokule, paprike, bobičastog voća i agruma.

• Jesti orašaste plodove i sjemenke u standardnim porcijama- bademe, orahe i sjemenke, koji su bogati vitaminom E i zdravim masnim kiselinama.

• Koristiti hladno cijeđena ulja, posebno maslinovo ulje, umjesto industrijskih masti.

• Cjelovite žitarice (zob, ječam, smeđa riža) pomažu u stabilizaciji šećera u krvi i smanjenju oksidativnog stresa.

• Minerali poput cinka i selena igraju važnu ulogu u antioksidativnoj obrani, ali njihova razina se teško mjeri i prekomjerna suplementacija može biti rizična, dok magnezij možemo jednostavno provjeriti i po potrebi dodati, jer on podržava antioksidativne enzime i scavengere u neutralizaciji oksidativnog i nitrosativnog stresa.

2. Način života

• Redovna, umjerena fizička aktivnost – 30 minuta hodanja, laganog trčanja ili vožnje bicikla poboljšava cirkulaciju, potiče metabolizam i jača antioksidativne mehanizme.

• Kvalitetan san – potrebno je 7–9 sati sna, poštovati ritam spavanja i budnosti. Tijelo tada popravlja oštećenja nastala oksidativnim i nitrosativnim stresom.

• Boravak u prirodi i na svježem zraku – šetnje, planinarenje ili rad u vrtu povećavaju dotok kisika u tijelo i pomažu stanici da efikasnije neutralizira slobodne radikale.

• Upravljanje stresom – vježbe disanja, joga ili kratke pauze tokom dana smanjuju psihološki stres koji dodatno povećava oksidativni i nitrosativni stres.

• Male svakodnevne navike – zamijeniti gazirane napitke vodom, uključiti barem jednu porciju povrća uz svaki obrok i smanjiti prekomjeran unos kafe i energetskih napitaka

ZAKLJUČAK

Nitrosativni stres je korak dalje u razumijevanju staničnih oštećenja. Oksidativni i nitrosativni stres djeluju zajedno, a ravnoteža između radikala i antioksidansa ključna je za očuvanje zdravlja.

Pravilna ishrana i zdrav životni stil nisu samo preporuke – oni su temelj zdravih stanica, otpornih na štetne procese. Razumijevanje ZAŠTO se ovi procesi događaju pomaže u donošenju svjesnih odluka za dugoročno zdravlje. Temelj zdravijeg života leži u svakodnevnim navikama i prehrani – male promjene mogu činiti veliku razliku.

Tvoje. Zdravo.Autentično

MINUTRIO