ENDOKRINI DISRUPTORI- KAKO PREDMETI KOJE SVAKODNEVNO KORISTIMO UTIČU NA HORMONSKO ZDRAVLJE?
Koliko su sigurni ambalaža, posuđe i drugi predmeti u kontaktu sa hranom koje koristimo svaki dan?
5/3/20264 min čitanje
Endokrini sistem je cijeli "kompleks" žlijezda koje proizvode hormone i regulišu važne funkcije u tijelu, uključujući metabolizam, energiju, raspoloženje i reprodukciju. Hipofiza, štitna žlijezda, nadbubrežne, spolne i paraštitne žlijezde rade u koordinaciji kako bi održale hormonsku ravnotežu u našem organizmu. Hormoni, iako prisutni u malim količinama, imaju važnu ulogu u zdravlju organizma.
U modernom životu često dolazimo u kontakt sa hemikalijama koje mogu ometati normalno djelovanje hormona. Takve supstance nazivamo endokrinim disruptorima. Oni mogu smanjiti sintezu hormona, blokirati njihovo djelovanje ili ubrzati njihovu razgradnju. Efekti nisu trenutni, već postaju značajni kod dugotrajne i ponovljene izloženosti, posebno kod osoba koje već imaju hormonske poremećaje ili genetsku predispoziciju za njihov nastanak.
Najčešći izvori endokrinih disruptora
Kad govorimo o faktorima u konaktu sa hranom, u svakodnevnom životu endokrini disruptori najčešće dolaze iz ambalaže i posuđa:
Plastika: Polikarbonatna ambalaža PC (dječije bočice, boce za vodu, dispenzeri za vodu) može sadržavati BPA (bisfenol A), koji pri visokim temperaturama ili oštećenju plastike može preći u hranu ili piće. PE (polietilen), i PP (polipropilen) plastike u standardnoj upotrebi obično su sigurnije za višekratnu upotrebu određeni broj puta. PET (polietilen tereftalat) je prilično siguran za jednokratnu upotrebu. Na poleđini svake plastične boce ili posude postoji oznaka komponenata od koje je napravljena (PET, PE, PP, PC...). Savjetujemo da čitate oznake i birate pažljivo plastičnu ambalažu koju koristite vodeći računa da ne bude oštećena.
Vrijedi istaći i da originalna ambalaža "od sladoleda" ne može biti siguran izbor skladištenja namirnica na sobnoj ili čak visokim temperaturama, što se često radi u praksi. Sastav te plastike prilagođen je temperaturi zamrzivača te može doći do otpuštanja štetnih supstanci u hranu ukoliko se upotrebljava na višim temperaturama.
Papirna i kartonska ambalaža: Sam celulozni papir je prilično neutralan, međutim, zbog njegove poroznosti, papiru se dodaju brojne komponente, aditivi i premazi da bi u kontaktu sa hranom bio čvršći, nepropustan i termostabilan. Poseban problem predstavlja reciklirani papir. Bitno je naglasiti da sva ljepila, aditivi, premazi, ostaci boja i slično, mogu učiniti papir manje sigurnom ambalažom, pogotovo za duže čuvanje tople i masne hrane.
Posuđe s neljepljivim premazima: Teflonske tave i slični neljepljivi premazi obično su sigurni ako se koriste ispravno i povremeno, ali oštećenja ili izlaganje vrlo visokim temperaturama mogu povećati rizik od oslobađanja hemikalija.
Ljepila i boje u pakovanju hrane: Kao poseban faktor u kontaktu sa hranom izdvajaju se ljepila i boje. Praktično svaka jednokratna i višekratna ambalaža može biti podvrgnuta bojenju radi estetičnosti i u komercijalne svrhe. Međutim, ostaci štamparskih boja predstavljaju faktore koji također mogu uticati, između ostalog, i na rad hormona Obično njihov efekat nije trenutan, ali doprinose ukupnoj izloženosti kroz tzv. "kumulativni efekat"- sabiranje štetnih efekata kroz vrijeme. Na ovo vrijedi obratiti pažnju, budući da svakodnevno dođemo u dodir sa raznom industrijskom ambalažom, posuđem i drugim faktorima koji dolaze u dodir sa hranom, a bojeni su. Važno je da se taj uticaj smanji te da, kad god smo u prilici, izbjegavamo obojene ambalaže i posuđe kako bi smanjili kumulativni efekat.
Važno je razumjeti da prisustvo ovih materijala ne znači automatsku trajnu štetu Rizik zavisi od učestalosti izloženosti, stanja materijala i načina korištenja. Posebnu potencijalnu opasnost predstavljaju tzv. PFAS (per i polifluorirane alkilne supstance) koje se nalaze u neljepljivim premazima. Nazivaju se još i "vječne hemikalije", jer nisu biorazgradive. Imaju strukturu sličnu masnim kiselinama, zbog čega se zadržavaju u organizmu dugoročno.
Ko je osjetljiviji na endokrine disruptore?
Uticaj ovih faktora razlikuje se među osobama. Osobe s postojećim hormonskim disbalansom, genetskom predispozicijom ili dugotrajnom izloženosti supstancama mogu osjetiti veće efekte. Ipak, svaka preventivna mjera može dugoročno smanjiti rizik.
Kako smanjiti izloženost endokrinim disruptorima
1. Izbor ambalaže
Staklo je najneutralniji materijal za čuvanje hrane i pića. Kada je moguće, hranu skladištite u staklenim posudama i prebacujte suhe namirnice poput riže, tjestenine ili začina u staklene ili metalne posude. Metalne posude su dobra alternativa, ali nisu idealne za kiselu hranu zbog mogućeg nagrizanja.
2. Sigurno posuđe za pripremu hrane
Nijedan materijal od kojeg je izrađeno posuđe nije idealan. Inox posuđe je u većini slučajeva prilično inertno (odnosno ne otpušta štetne materije u hranu), ali može doći do otpuštanja nikla i hroma pri kontaktu s kiselom hranom. Posuđe od lijevanog željeza također je relativno bezbjedno, ali nije najpogodnije za pripremu kiselih jela. Keramičke tave i emajlirano posuđe smatraju se sigurnim, uz uslov da premaz ostane neoštećen. Vatrostalno posuđe je praktično inertno, ali zahtijeva pažljivo rukovanje kako bi se izbjegle nagle temperaturne promjene koje mogu dovesti do pucanja. Neljepljive tave ne bi trebalo koristiti svakodnevno; preporučuje se oprezna upotreba, izbjegavanje oštećenja i visokih temperatura, jer oštećen premaz može povećati oslobađanje potencijalno štetnih supstanci. U tom smislu, nije preporučljivo svakodnevno koristiti isto posuđe, naročito ono s oštećenim neljepljivim premazom. Stoga optimalan pristup sigurnoj i funkcionalnoj pripremi hrane podrazumijeva promišljenu kombinaciju i rotaciju posuđa od različitih materijala, uz odabir onog koji je najprikladniji za konkretne uslove kuhanja.
3. Smanjenje upotrebe jednokratne ambalaže
Izbjegavajte jednokratnu plastičnu i papirnu ambalažu, naročito obojenu. Umjesto toga, koristite višekratno posuđe od stakla ili metala. Ovo smanjuje ukupnu izloženost endokrinim disruptorima i doprinosi održivijem načinu života. Kad god ste u prilici birajte PE i PP, izbjegavajući oštećene posude. PET ambalažu ne koristite višekratno.
4. Korištenje boca za vodu
Višekratne staklene boce su bolje od jednokratnih. Pravilno čišćenje i održavanje boca dodatno smanjuje rizik od prelaska hemikalija u vodu/piće, a također je neophodno radi sprečavanja nakupljanja mikroorganizama.
ZAKLJUČAK
Endokrini disruptori nisu jedini faktor koji utiče na hormonsko zdravlje, ali njihova prisutnost u kombinaciji s drugim faktorima, poput načina ishrane, stila života i postojećih medicinskih stanja, može biti značajna.
Male, kontinuirane promjene – poput zamjene plastične ambalaže staklenom, svjesnijeg korištenja posuđa i povećanja svjesnosti o sigurnijim izborima– grade temelje za dugoročnu ravnotežu hormona i osjećaj kvalitetne brige o vlastitom zdravlju i očuvanju okoline.
Tvoje. Zdravo. Autentično.
Minutrio
